it's time to find our selves

Trenutno je 23.22h i počinjem pisati ajmo reć članak o kojekakvim mislima koje mi se vrte po glavi, o kojekakvim žalosnim činjenicama i nesretnim mladim životima... Dok ga završim, analizirajući svoje sporo pisanje meni važnih tema, već bude bez sumnje i 11.03. (datum, ne vrijeme), ali s obzirom da su misli današnje, naslov ostavljam osječajno pripadajućem danu. Unaprijed upozoravam one slabih srca, lakih suznih potonuća i emotivno nestabilnih duša da ne čitaju ili bar pokušaju ne predati se potoku sažaljenja i razdiračima srca.
Običnom studentu dan k'o i svaki drugi... Kao bio velik problem dići se u 5.45 ujutro da bi stigao na bus, na tramvaj, na bus, na faks ( bus namjerno napisan dva puta). Svakodnevna dosadna rutina vožnji i šaltanja dragih nam cestovnih i željezničkih prijevoznika gdje se radujemo svakim jutrom poluotvorenih očiju dragim nam hokejašima koji dostižu nevjerojatnu brzinu svjetlosti ugledavši otvorena vrata tramvaja ili pak slobodnih mjesta (makar ih i ona zauzeta studentima nekako moćno privlače kao magnet suprotnog naboja, dok oni naravno zrače onim negativnim..) nebi li te podrebarili u već natrpanom tramvaju i zgurali te negdje u sredinu da ti taman fali centimetar do držača i stabilizacije. (There's always room for one more ha...) -Tko ne voli surfanje u pola osam ujutro, hvala bogu da nam zet-ovi vozači uvijek priušte udare adrenalina svojim kočenjem pa da nikad nije dosadno...
Da bi nakon cijelog tog rituala stigli na sveto nam naše utočište gdje tu i tam nešto novo naučimo i nadoknadimo one sate nespavanja uzrokovane msn-om, fejsom i sličnim nam opijatima jer budimo realni knjiga je rijetko naš uzročnik ovisnosti.
Lutanje po hodnicima faksa i nepotrebne pauze koje su ni vrit ni mimo za menzu.. ili pak čekanje predavanja u tim su nam trenucima kao neki veliki problemi pa se vuče za rukave profesore nebi li se porihtao taj kaosni raspored. Križanje vjernika i nevjernika kad se sjetimo da smo do 19h na faksu.. kao da bi rađe iskopali tunel nego slušali izvode sto osamdeset i šest novih formula... Sve to popraćeno našim «jambranjima» (prijevod: jaukanjima, prigovaranjima) o novim kolokvijima, palim ispitima, ocjenama i ubitačnim predavanjima.
I došao je i taj kraj predavanja kao i svaki drugi u ovih 13 godina polaženja svakakvih škola... ...kao i svaki drugi...? ...-možda za nas...
I nakon posjeta Lori (kojoj šaljem veliku pusu, mwa beba) slijedio je put natrag do busa u malo manje napučenom tramvaju -očito je hokejašima bila sapunica navečer ili skupno gledanje dnevnika...mislim da bingo nije ovu večer..
U skoro praznom busu sjedam na tradicionalno mjesto blizu kraja busa, gdje s poda kupim, koliko iz znatiželje propuštenog, koliko iz čiste dosade tokom vožnje, zugžvane novine današnjeg datuma (neću reklamirat, no većina posjetioca Zg-a već zna izvore čitanja novosti primjerene besparnim studentima).
Skoro pa pola jedan u noći... prešli smo na novi dan...ali me nekako sve manje i manje drži znatiželja za novostima...bojim se istine... ...kako kaže Elemental ..iz dana u dan...
Nakon što sam stavio slušalice u uši, navio na mobitelu glazbu.. prešao sam prvih par stranica i... neznam da li me štamparska tinta omamila ili me slučajno poredana glazba tempom sporije tematike ponesla... –zapravo je oboje- glazba koja nekako uspijeva odvojiti stvarnost od stvarnosti i otrovna tinta kojom nam optički prenose informacije o onom drugom stvarnom svijetu..onom koji je kraj nas, ali ga ne vidimo, onom koji nas mimoilazi i šapće da je tu, ali ga ne osječamo sve dok nas ne uključi u svoju tugu...
Čitam, čitam, čitam i čitam ...i ne vjerujem...
Čim okrenem i vidim crno uokviren tekst bojim se informacije...
Opet su ubili, opet su se ubili, opet su poginuli, opet su preminuli...
Opet je pobjegao, opet ne znaju zašto, opet je bila dovoljna sekunda nepažnje, opet se okomio život na nevine...
Ali zašto ti nevini moraju biti i djeca?? Maleni znatiželjnici velikih očiju koji ne znaju za ništa još osim za igru. I oni imaju pravo iskusiti i shvatiti život kako oni to žele, svaki na svoj način... Nisu još ni vidjeli svijeta, a već im je oduzeta prilika!
Gledam slike njihovih lica... Koliko potencijala u bistrim očima i odlučnosti u crtama lica...
A iza slike dječaka.... ....bijeli lijes... ...pokriven bijelim ružama... ...na putu iz bijele kapele...
...okružen crnim odjelima...
Kako hladno zvuče novinarski naslovi, boldaju natpisu da se osjeti tuga no kao da samo žele privući naš pogled, žele se prodati.. Novac je najhladnija stvar na ovome svijetu, mami lakovjerne, zaleđuje mozgove pa se topi pa se ledi...
U naslovu: S prijateljima se vraćao s maskenbala i umro
Dječak od jedanaest godina se srušio na pločnik –kako, zašto, od čega?! Pa za boga miloga jedanaest godina! JEDANAEST! I recite da postoji bog?! Molim vas! –Kakav bog bi dopustio tako nešto, koji bog bi dao život da ga oduzme u mladim danima nevinom dječaku?!
AAAAAAAAAAAAAA!!! NE! Ne dopuštam! ...ali mi smo nitko i ništa...Ne znamo razumjeti, kako ćemo spriječiti. Zamagljeni vid ponosom i nepažnjom blokira istinu zidom koji djeli onu stvarnost od stvarnosti...
Da, ateist sam, priznajem... Vjerujem u vjeru, ne vjerujem u boga, vjerujem u silu, ne vjerujem u crkvu! -rasprava za drugu temu... Vraćam se na ono jedino bitno u ovome životu...djecu!
Učenicu (10) oživljavali dva sata
...bez uspjeha...
Djevojčicu kojoj je pozlilo u školi poslali su doma pod svačijim dojmom da je riječ o virozi. Stanje djevojčice se (...iz dana u dan...) pogoršavalo da bi je odveli nakon šest dana u bolnicu. Reanimiranje prošlo bezuspješno...a razlog...otkrivena urođena srčana mana...
S knedlom u grlu, ponesen glazbom ..zasuzilo oko.. Koliko života nestaje ...iz dana u dan... gase se brže od svijeća, a sve više mlađi i mlađi... Jedina sreća na svijetu koja drži da se svi ne raspadnemo od stresa i naših lažnih glupih problema (Pa kako onda ne bi poludio kad se netko žali zbog takve gluposti koja je naspram pravih problema, bolesti i smrti toliko idiotski nevažna!) ...jedina sreća koja ti donosi osmijeh na lice zbog svoje nevinosti i iskrenosti, zbog svoje zaigranosti...jedina sreća zbog koje se isplati živjeti i boriti...jedina sreća iz dana u dan...umire...gasi se...nestaje...
I kako da se nadamo svojoj uspješnoj i sretnoj budućnosti kad nam život krade mlade živote i dokazuje se da ga ne dira ni vrijeme ni mjesto ni pažnja ni zdravlje. Priznajem, bojim se smrti... Više od svega! Ne samo svoje! Bojim je se općenito. Koliko je zapravo teško zamisliti tako nešto.. Znam budala sam...zašto uopće misliti o tome, ali kako ne kad nam bacaju pred nos svakim danom, a svakim danom sve manje ljudi, sve manje nade.
Upozoravam opet na mjeru depresivnosti posta i zbog nje se ispričavam svima, ovo je samo produkt svakodnevnih novosti i negativnih misli tu i tamo zamišljenog pesimista.
Čitajući naslove po novinama... svakom pročitanom riječi strah kao da se ulijeva među kosti.
Ponekad mrzim što sam vizualni tip osobe... Čitam i vidim ih, kao da sam tamo.. kao da su mi obitelj...i teško je...i bolno je... Oboljela djeca umiru... kao da su im stavili sat kojim se odbrojavaju mjeseci, tjedni, dani... Zamišljam tako da se poistovjetim s anđelima što nisu nikom ništa krivi..i slika boli..i slika je strah..i odbijanje! Kako reći ne neizlječivom?! Odbi! Zašto ja? Zašto bilotko? ...samo: Zašto?
Koliko puta smo postavili to pitanje? A koliko smo puta dobili odgovor na njega?
Više ne znam razmišljati, bar ne suvislo...
I gledam probleme ...svoje, svačije, i gledam djecu...
Gledam dječaka koji treba pomoć, ne traži ozdravljenje, ne traži sažaljenje, traži sredstvo za lakši život. I sve što treba je da odvojimo nešto što nama ne znači ništa, nešto što njemu znači neizmjerno jer dječak gleda srcem i osmijehom –ono što mi očito ne znamo.
I gledam ljude koji hladnokrvno to odbiju...i tražim tim ljudima srce...-srce zaleđeno, srce sa zidom... Koliko dugo i kojom lakoćom ljudi odvraćaju pogled...
Koliko su zatupljeni i zavedeni nesuvislim uvjerenjima... Koliko ih hladno blokira put sreći bolesne djece jer ne znaju biti u koži, ne znaju što je sreća. Koliko je ironično da se zapravo ta nevina djeca vesele više od svih nas, i koliko je žalosno da ih ljudi ne shvaćaju.
I okrećem nove stranice, i bojim se što ću vidjeti..
Svakim danom bježimo i skrivamo se od realnoga, ne shvaćamo da je dio nas. Hodamo ulicama, slušamo glazbu, gledamo svijet oko sebe, gledamo nebo, sunce, mjesec, zvijezde, gledamo sliku svega i mislimo kako se išta može desiti? Gdje i kada se povlači crta kad krene po krivome, kako je išta takvo moguće? I opet čitamo o gubicima, slušamo o tragedijama, gledamo nesretne.. I opet se čudimo, i opet ne shvaćamo.. I opet dižemo zgužvane novine s novim datumom...

Zaboravih kako disati
Kako pisati,
Razmišljati…
I prolaze sati,
A ja još ne znam
Gdje si ti.
Samo smo vjetar i ja.
Ni mjesec,
Ni sunce ne sja.
Pa koja je onda svrha
Kad je i snaga tako krhka?

Tko sam?
-Izgubljeni putnik?
Stranac, izopćenik?
Ili tko nisam?
-Bijednik u dronjcima?
-Lutka, s koncima…

Naviru i dalje sječanja
Naših govora, kretanja.
I skretanja u noći
Što dolaze,
Što će doći.
Naviru opet one oči
Što traže kako proći
Kako moći ići dalje
Kroz to zlo,
Kroz te ralje.
Jer tvoj poljubac život mi daje,
Sam dodir usana budi me
Kad srce izdaje.
(Zato ljubi me!)
I tad vrijeme staje!
I trenutak traje,
I traje...
-Trenutak zbog kojeg uvijek
Se vračam
I dalje koračam
Za koracima tvojim
Za koje molim
Da ne pobjegnu
Jer samo njih imam
Da do tebe dođem,
Da te volim...

Odlazak mrski u pogledu njenom.
Na duši oprost,
Na suzi rubac
Jedino od časa,
Jedino što ostaje…
Na usnama vrućim…
… nedovršeni poljub…

Dok otkucava zvono crkve rugalice
Vrabac dok kroz lišće leti,
Što pada.
I slijedi drugove svoje,
Izgubljene ptice.
Traži dom gdje nema glada
Traži dom gdje živi nada.
Dok miriše zelena i žuto se vraća
Melodijom vječnom
Pjeva njen pogled.
Dok ljubav rasta,
A život se plaća,
Najskuplje je srce i prvi pokret.



Ova pjesma posvećena je mojoj najvećoj i jedinoj ljubavi.. Curi koja je u moj život unijela toliko sreće i čija ljubav, kao i moja prema njoj, ne poznaje granice...curi koja je je najdivnija osoba koju sam upoznao, s kojom uživam u svakoj sekundi provedenoj s njom. Lora Volim te! Ljubavi nedostaješ mi užasno... can't wait 2 see u baby
Sretnih nam 7 mjeseci :D pusa!

Pozdraf ekipa! Evo, nastavljam s postom o digitalnoj fotografiji... Kako sam obećao, u ovom postu ću vam predstavit nekoliko savjeta koji bi vam mogli biti od velike pomoći ako ste početnik/početnica. To su zapravo najjednostavniji savjeti, osnova bez koje nema smisla fotografirat jer inače cijeli proces traje predugo dok ne nađete od 20 klikova onu "savršenu" koja se slučajno ili namjerno "omakla". Naravno, ne kažem da je takav postupak pogrešan, naprotiv, ali sa usađenim znanjem malih trikova sliku kojom želite prikazati svijet kroz svoje oči ili pak osječaje, prije ćete dobiti, odnosno uspjeti ćete je dovesti do savršenstva.




Rezultat fotografije uslikane digitalnim fotoaparatom je određen rezolucijom. Npr. ako je rezolucija digitalne kamere preslaba, dijagonalne linije će biti isjeckane i neravne (valovite). Kod digitalnih fotoaparata rezolucija se izražava u pixelima.
Jedna od karakteristika digitalnih fotoaparata/kamera je njihova “dubina boje”, izražena u bitovima. Ona opisuje broj tonova boje koje kamera može razlikovati. Viša rezolucija i veća dubina boje je uvijek bitna kod digitalnih kamera.



Što se tiče same kvalitete, odnosno korištenja....digitalci od 1.3 - 4 megapiksela se smatraju amaterskom klasom te su namjenjeni prosječnom korisniku. Digitalci s više od 4 megapiksela su namijenjeni onima koji se ozbiljnije bave ili žele baviti digitalnom fotografijom.



Da ne duljim previše...kako bi fotografije bile kvalitetne samo usmjerit i okinut naravno nije dovoljno već se bolje držati, kako sam već spomenuo u uvodu, slijedećih savjeta:


1. Pazite na pozadinu!
Nastojte da pozadina svojim sadržajem ne odvlači pažnju od objekta snimanja. Jednostavna i nenametljiva pozadina ističe objekt. Nekad se zbog toga isplati pokušati naći bolji kut snimanja ili jednostavno promijeniti mjesto.






2. Približite se!
U pravilu, što ste bliže predmetu snimanja, fotografija je bolja. Približavanje eliminira nepoželjnu pozadinu koja odvlači pažnju od objekta snimanja. Snimite tako da sliku ispunite jasnim i interesantnim motivom. Provjerite u uputstvima za rukovanje koliko se sa vašim fotoaparatom možete najviše približiti da biste dobili oštru fotografiju (ali ne pretjerivati )






3. Neka objekt ne bude uvijek u središtu!
Nema ništa loše u tome ako je osoba koju snimate u sredini fotografije. Ipak, pokušajte je ponekad postaviti na jednu stranu i time ćete postići dinamičnu kompoziciju koja je oku interesantnija.






4. Zahvatite i bliske predmete!
Kada snimate krajolike i udaljene objekte, uključite u fotografiju i predmete koji su vam bliže. Oni će fotografiji dati dubinu i perspektivu.






5. Budite "nevidljivi"!
Kada snimate ljude, nastojte da se oni bave nekom aktivnošću! Tada neće obraćati pažnju na vas i na fotografijama će se osjetiti spontanost. Zaposlite ih nečim i njihovi će izrazi biti prirodni i opušteni.






6. Prepoznajte dobro svjetlo!
DOVOLJNO svjetla je nužno za dobru ekspoziciju , ali DOBRO svjetlo čini uspješnu fotografiju! Ono je zaslužno da fotografija bude "plastična", koloristička i dopadljiva onome koga smo snimili. Zapamtite da snažno sunčano svjetlo nije uvijek najbolje svjetlo za fotografiranje. Mnogi se iznenade kada otkriju da sunce pokriveno oblacima daje najbolju rasvjetu za snimanje ljudi. Vrlo jako sunce daje oštre sjene na licu i čini da snimana osoba "žmirka". Oblačno nebo daje "mekano" svjetlo koje je idealno za portrete. Jedan sat nakon izlaska sunca, i jedan sat prije zalaska sunca se smatra najboljim vremenom za snimanje fotografija jer su onda boje dovoljno zasićene.






7. Držite fotoaparat mirno ili koristite bljeskalicu!
Ponekad potencijalno dobra fotografija ne uspije jer se zaborave neka osnovna pravila. Mirno držanje fotaparata je uvjet za oštru fotografiju! Kada pritisnete okidač učinite to nježno, jer i mali pomak fotoaparata može uzrokovati neoštrinu. Nađite pogodan oslonac (stol, ograda, krov automobila) za vašu ruku ili upotrijebite mali stativ. Bljeskalica koja je ugrađena u vaš fotoaparat nije korisna samo po noći i u zatvorenom prostoru. Koristite je u sumrak i po jakom suncu da biste ublažili oštre sjene. Provjerite u uputstvima za rukovanje kolika je snaga vaše bljeskalice. O njoj ovisi područje u kojem će objekti biti pravilno osvjetljeni i obično se kreće od 1,5m do 4,5m.




8. Odaberite odgovarajući ISO osjetljivost
Tri najpopularnije osjetljivosti su 100, 200 i 400. Radi se o različitim osjetljivostima na svjetlo (veći broj - veća osjetljivost). Oni koji će snimati pod suncem ili sa bljeskalicom neka odaberu ISO 100. Ako zelite fotografije prirodnog ugođaja kod postojećeg i slabijeg svjetla (u sobi, kraj prozora) lakše ćete ih snimiti ako upotrijebite ISO 200 i 400.







9. Neka vam je fotoaparat pri ruci!
Svi ovi savjeti neće vam mnogo pomoći ako ste vaš fotoaparat ostavili kod kuće. Koliko ste nepovratnih trenutaka "izgubili" zbog toga? Spontani trenuci uhvaćeni na film neprocjenjive su foto-uspomene. Da biste ih uhvatili, fotoaparat mora biti uz vas. Ako vam je vaš standardni fotoaparat prevelik za nošenje, nabavite lagani "džepni" model kojih danas ima mnogo u ponudi.






10. Slike krajolika mogu se uljepšati ako ima drveća, kuća i ispred i iza jer omogućuje trodimenzionani efekt. No, udaljeni objekti obično gube kontrast zbog ograničene rezolucije digitalne fotografije. Stoga je puno bolje tražiti motive koji su bliži (vrijedi za amatersku klasu)






11. Kod većine kompaktnih fotoaparata, ono što vidite u tražilu u close-upu ne slaže se uvijek s fotografijom koju dobijete. Zbog toga je praktično tada koristiti LCD display. Ali budite oprezni - ono što vidite na displayu nije uvijek ono što ćete dobiti (zbog slabije rezolucije displaya).




12. Morate isto tako biti pažljivi sa eksponiranjem svjetlosti. Direktnu sunčevu svjetlost bi trebalo izbjegavati zbog toga što područja objekta na koje svjetlost pada može biti presvjetla i onda se preliti. Kad god je dosta svjetla postoji i dosta sjene i onda se ove sjene lako mogu pretvoriti u crnilo pri direktnom sunčevom svjetlu.



Ugl, to vam je to ekipa... Kao što sam rek'o, nadam se da će vam ovo poslužit za postizanje što boljih umjetničkih djela inspiriranih u vama. Vrlo vjerojatno će u bližoj ili daljoj budućnosti doć još koji post o temi fotografije pošto mi je to jedan od dražih hobija... u međuvremenu ću pisat o svačem drugom
isso ..kolko je vuri već, dns sam nabrijan jer sam položil vozački ...mah..im spat.
Aj ekipa laku noć, čitamo se!
Velika pusa mojoj ljubavi

Pozdrav svima! Evo..lagano nastavljam s postovima koji ne uključuju pjesmu ili privatni život.. Danas sam odlučil napisat nešto o fotografiranju, točnije o digitalnoj fotografiji. Kak svatko ima neke hobije u svom životu tak je i fotografija jedan od mnogih mojih pa sam zato odlučio prepustit malo prostora i toj temi. Oni iskusni će vjerojatno samo preletit ovaj post... Vama ostalima ( naravno onima koje zanima nešto o tome, amaterima, budućim fotografima u startu...), nadam se da će nešto od ovih informacija i savjeta poslužit...


...malo općenito...
Fotografija zaustavlja sliku života i stvarnosti što su u neprekinutom kretanju i trajno se mijenjaju. Umjetnička fotografija ne zaustavlja bilo koji trenutak već upravo onaj odlučujući u kojem neka radnja otkriva svoj dublji smisao i istinu, a ljudsko lice izražava narav osobe dok kompozicija ovisi o umjetničkom daru autora, o stajalištu s kojeg promatra okolinu, o autorovom raspoloženju,o stupnju kuta pod kojim on promatra neki objekt, o koncepciji ili ideji, tj. o tome što nam autor fotografijom želi reći...



Većina fotografskih aparata ima mogućnost podešavanja sljedećih vrijednosti:

-->fokus (kojim se izoštrava projekcija motiva što je na nekoj udaljenosti od objektiva),
-->blenda (otvorenost objektiva, što je veći otvor blende na fotoosjetljivi sloj pada više svjetla)
-->ekspozicija (trajanje propuštanja svjetla kroz objektiv, što je dulja ekspozicija na film pada više svjetla).



Kako bi se fotograf mogao izraziti preko fotografije kako želi, tj. kako bi pokazao što on vidi/osjeća, koristi se različitim tehnikama. Tako uz pomoć vlastite vještine, odnosno talenta i mogućnosti fotoaparata fotograf može neki jednostavan, beživotan kadar pretvoriti u umjetničko djelo.

Neke od tih tehnika su:
-->Pravilo zlatne sredine -na dijagonalu kadra povlačimo visinu te time dobivamo tri područja u koja valja smjestiti zanimljive objekte, radi postizanja sklada.
-->Pravilo trećina -pomoću dvije horizontalne i dvije vertikalne linije dijelimo kadar na vodoravne i okomite trećine (tako će, smjestimo li objekt na bilo koje sjecište tih linija, oko prirodno stremiti k toj točki i time će fotografija biti privlačnija, a objekt značajniji)
-->Uokvirivanje -željeni objekt okružujemo homogenim sadržajem različitim od samog objekta, kako bi se objekt u potpunosti izdvojio od ostatka fotografije.
-->Stvaranje geom. oblika -elementi u fotografiji čine prepoznatljive geometrijske likove.

Takve tehnike većini vas su sigurno poznate već iz likovnog... jer su vrlo povezane sa slikarstvom općenito..



Naime, ako fotografirate portret, za vas su najbolje slijedeće tehnike:
-->High-key (tehnika visokih tonova) -prevladavanje svijetlih tonova pri kojoj se detalji često izdvajaju jakim kontrastom.
-->Low-key (tehnika niskih tonova) -prevladavanje tamnih tonova, no tu se gotovo nikada ne koristi jak kontrast.
-->Close-up (tehnika krupnog plana) -postiže vrlo dramatične rezultate naglašavajući najzanimljivije dijelove tijela koji nose određenu poruku.
-->Silueta -nastaje kada je svjetlost usmjerena od pozadine objekta prema objektivu aparata (time se gube svi detalji modela i sva pažnja se usmjerava na oblik vanjskog obrisa).




Nadalje, pri fotografiranju pokreta tehnike su:
-->Panning -metoda fotografiranja objekta u pokretu pri kojoj se fotoaparat kreće usporedno s objektom (stvara jak dojam kretanja zabilježavajući objekt oštrim, a njegovu okolinu razmazanom u pravcu kretanja objekta).
-->1st curtain (prednja svjetlosna zavjesa) -efekt dobiven aktiviranjem bljeskalice na početku duge ekspozicije kod kojega objekt na početku ekspozicije biva zabilježen oštro, a do kraja ekspozicije biva razmazan u pravcu kretanja.
-->2nd curtain (stražnja svjetlosna zavjesa) -efekt dobiven aktiviranjem bljeskalice na kraju duge ekspozicije kod kojega objekt tijekom ekspozicije biva razmazan u pravcu kretanja, a na kraju ekspozicije biva zabilježen oštro.




Pri fotografiranju krajolika uglavnom se pažnja posvećuje sunčevom sjaju rano ujutro ili kasno navečer kako bi se postigao ugodni ambijent u toplim tonovima.



O povijesti fotografije vam neću puno pričati... Pokazat ću vam samo par fotki važnih za povijest, a ako vas slučajno zanima više googlajte si malo pa proučite.. ..Ugl.:

Prva fotka ikad snimljena:


Prva fotka iz svemira:


Prva fotka u boji:



Tolko zasad ekipa... 2. dio posta doći će uskoro... ne želim vas zatrpat odjednom s previše teksta, mislim da je i ovo čist dost za danas. U drugom dijelu ću posvetit više pažnje uskom području digitalne fotografije i savjetima za fotografiranje koji će vam sigurno bit korisni, do tad..

Ovaj post posvećujem svojoj maloj... Evo, 'odradili' smo i naših prvih mjesec dana i presretan sam. Pošto mi je draga par km dalje trenutno, izbacujem riječi na stranicu svojih misli da joj kažem koliko mi znači.. Već i krilati stvorovi na granama znaju kolko sam sretniji, življi u zadnje vrijeme ...koliko ju obožavam.
Ljubavi, znaš da mi fališ i da s nestrpljenjem čekam sate, dane, da te vidim...
Jooj, evo sad će svaki čas, napokon, ti praznici...can't wait -mali odmor od škole i prilika da budem češće s njom
Još je i tu nova god, partiiioonaa!!! he he
Ugl iliti uglavnom danas sam posebno dobre volje... iako me dns čeka štreberaj doma (pa ljubavi, možda ne bum bil puno na msn-u), baš me drži neki optimizam i jebeno dobro raspoloženje.
Ah...prvi mjesec je iza nas... i bio je preeedobar. Moram priznat, s njom mi je predivno i nikad nisam bil sretniji...the best time of my life... Uživam bit s njom, dopisivat se s njom, mislit na nju.... uživam je voljeti..what 2 say...jednostavno zaljubljen.
Ljepotice jedva čekam da se vidimo opet, a na novoj partijamo zajedno, ne? he he

doh...moram gibat na vožnju...
Ljudovi pozdrav, znam da sam malo zašteko s postovima...bit će sad uskoro nekej novog, sam da ti praznici..
Sretan nam prvi mjesec beba!!! Volim te!!!

Ne boj se..
Sjeti se naših trenutaka
sjeti se ljubavi..
onih kutaka
u kojima smo
sjedili zagrljeni
Onih noći naših
kad hvatale su nas oluje...
kad se sjetim tvog straha ..
moje srce boluje..
kako si mi stiskala ruku
kao da će te odnijeti od mene..
to je bilo dovoljno
da našu strast pokrene
Te velike oči...
kojima tražila si moje..
brze, prestrašene,
ali najljepše to je.
Ne boj se...
Vrati se u prošlost
Nađi me i voli
Dođi na naš most
Gdje suza ti se proli
Onaj dan kad zvijezdu
Nađosmo i prisvojismo
Kao simbol vječnosti
U srca stavismo.
Ah.. volim kako te
Usreće sitnice,
Bile zvijezde, oblaci
Ili slobodne ptice.
Samo zbog osmijeha
Učinio bih sve.
Ako treba dušo
Do naše
Zvijezde se popet
Ako treba za tebe
Ljubavi
I umro bih opet.
Ne boj se...
Samo zatvori oči
I ja ću kraj te biti
Samo naprijed kroči
U bezdanu ove noći.
Ja ću te voditi
Na svakome koraku
Ja ću te pokriti
Na svakom drhtaju
Ja ću te spasiti
Od rubova života
Ja ću te čuvati
Jer čuva se ljepota,
A ljepota su mane
Meni najdraže
Meni slatke
Zbog kojih te volim
I pišem stihove kratke
Dok čežnja
Do neba raste
Svakim slovom
Mojih misli..
Ah da..
Sječam se kad smo pokisli
I htio sam te skloniti
Kad si me povukla
Za ruku
I stala nasred kiše.
Šapnula mi potiho, tiše
riječi koje ljubav piše
Ah...
Kako sad trebam te riječi!
Živote molim te
Da ih s njenih usana
Čujem još samo jednom.
One dvije, slatke:
Volim te..
Sječam se kako smo stajali,
Ignorirali svijet,
Upijali si poglede
Dok kiša nas hranila
Kao gladan cvijet.
Tad izvukla si ruke
Iz mojih dlanova
I omotala ih oko vrata
Nježno..
Stavivši prste u moju kosu,
Privinuh te uz sebe
Ko što trava prihvati rosu.
Dva daha u jednom
Dva pogleda u vrijednom
Života trenutku
Sklopili smo oči
Spojili usne
Nije nikad trebao proći
Taj čas
To savršenstvo..
I sad kad pljusne
Ona kiša ko te noći
Vidim te vani kako
Gledaš dal' ću doći
I kao pepeljuga
Bježiš poslije ponoći
Sa suzom izgubljene nade
Koja nam taj trenutak krade
Od dana kad sam otišao
Od dana kad sam...
Ne boj se..
Ne trči u ponore
Ne mrzi život
Nije nebo, nije more krivo
Što sudbini nisam mio.
Valjda sam preplivo
Sve vode
Valjda sam preletio
Cijelo nebo
Valjda sam primjetio
Rješenje na vječno
Pitanje života i smrti
Smisla oko čega se sve vrti
Pa me posjetio
Do me sletio
Onaj što tajnu skriva
Da me spriječi
U saznanju i voljenju
Istine i tebe,
Dijela i riječi
Pa moje tijelo sad leži
Nestaje, ''počiva''.
Ne boj se..
Bili smo jedno
I ostali smo
Vječno spojene duše
Vječno zajedno
Kako smo si obečali,
Zagrljena tijela
Beskonačnog svemira
K'o točka bijela
U ništavilu crnila,
I vidim te..
Opet si sjela
Na našu klupicu
I gledam te..
Brišem suzu
S tvojeg obraza
I slušam te..
Kako me dozivaš
Jer znaš da sam ovdje.
Tiho, bojažljivo
Jer me osječaš
Pa čekaš..
Mirno, pažljivo
Jer već znaš
Da nisam onaj mraz
Što škaklja ti kožu
Već onaj topli trenutak
Poslije trzaja
Poslije drhtaja
Koji donosi ti
Onaj osmijeh blag'
Onaj slatki, meni drag'
Zbog kojeg te obožavah,
Kojeg sanjah
Života cijelog
Onog milog
Kojem nikad
Ne mogoh odoljeti
Jer volio sam ti udovoljiti
Jer volio sam te voljeti
I volim te
I voljet ću te
Do zadnje minute..
I kad sretnemo se
Vodit ću te
Da ti pokažem pute
Do vječne sreće
I poljubaca naših
Od kojih sve kreće
Po kojima svemir se ravna
I vraća nam
Vremena ona davna
Kad nam nitko nije trebao
Dok mrak nas još nije vrebao.
Ne boj se..
Znam da je bol prevelika,
Da želiš vratit vrijeme
Al molim te..
Nemoj tratit život
Oplakujući mene
Jer znam da rane sporo zacjeljuju
Znam da voliš me
I da oči ti
U stvarnost ne vjeruju,
No znaj
Želim da živiš
Da nasmiješena hodaš
Da se diviš ljepoti svijeta
I kako je živjet isprobaš
Pa da mi pričaš
Kad nađemo se
Na balkonu neba.
I dok grijat će nas sunce
Ti si sve što mi treba.
Ne boj se..
Tu sam..
Uz tebe..

Još se sječam njenog osmijeha.
I usana, i mirisa...
Još se sječam naših grijeha.
I glazbe, i plesa.

Još uvijek pamtim zagrljene noći
I sunce u mraku.
Još pamtim one vječne oči
I riječ njenu svaku.



Ne zaboravljam njen drhtaj,
Ni duge ruke vruće.
Ne zaboravljam trenutak taj,
Ništa... jer je nemoguće.

Još ne gubim njen dodir.
Ni dah, ni glas.
Još ne gubim onaj mir
Kad se sjetim nje, ...nas.



Čujem još riječi svoje mrske
I boju njenog glasa.
Čujem valove još drske
I mjesečinu što talasa

Osječam oka njenog suzu.
I slana je, kao more...
Osječam kako napuštam svoju muzu
I osječam se gore i gore...



Promatram u sječanju onaj suzni sjaj
I opraštam se od ljubavi.
Promatram uvijek iznova taj kraj
I uzaludno ga mijenjam kao naivac pravi.

Ponovo odlaze ruke iz ruku.
I osmijeh i usne...
I glazba odlazi u buku
K'o kišica ...kad pljusne.



I odlazi ona, a ona je sve!
Ona je ljubav, a ljubav je život.
I odlazi ponovno, odlazi posve
Postupno iz uspomena, sve je krivo!

I ja starim na svom prozoru
I ja stojim bez svoje muze...
Tijelo ovo predajem moru
Pa kad već ne živi, da i njega uze.

Pozdrav ekipa... evo par kratkih stihova..tek tol'ko da ne kažete da dugo nisam napis'o post..
ugl.. nikak da mi padne na pamet neka normalna tema pa sam nabacil ovu kratku pjesmicu..
uskoro će novi (normalni) post... c ya pipl

Mladić po imenu Ferret trči prema stubišnoj ogradi na igralištu iza velike zgrade trgovačkog centra u središtu Toronta. Preskače preko ograde lagano poput mačke doskočivši na tlo koje je otprilike dva i pol metra niže. Tada se prebacuje preko sljedeće ograde i, u nevjerojatnom pokretu, odbacuje se i napravi salto doskočivši na beton još dva i pol metra niže. Bez stanke da bi uhvatio zraka, juri kao da ga progone bijesni psi. Mršavi tip obrijane glave, Ferret ima 23 godine, radi kao mrežni administrator, pravo mu je ime Ben Wastle i okorjeli je vježbač parkoura. Za ljubitelje toga sporta, poznate kao trasere (traceours), gradovi su divovska trkališta. Cilj je spojiti akrobatske pokrete u skladne, neprekinute nizove, trčeći kao da vam o tome ovisi život. Ograde, brklje, zidovi i krovovi dio su svega toga.








Bok ekipa! Odlučio sam napisat post o jednom od meni najzanimljivijih sportova, tj. umjetnosti što je češći termin. To je, doslovno prevedeno, laički rečeno- slobodno trčanje iliti parkour.








To je, zapravo više od sporta, to je način života.
U osnovi, Parkour je prirodna metoda razvijanja ljudskog tijela kako bi bilo sposobno kretati se sto brze i efikasnije, koristeći pritom okolinu koja je oko nas. Ovo umijeće kretanja ne zahtjeva posebne pribore za vježbanje. Tijelo je jedino oruđe. Moglo bi se klasificirati kao atletska disciplina pristupna svima, jer se sastoji od svih prirodnih vještina čovjeka: trčanje, skakanje, penjanje...
Parkour je vještina koja nam omogućava da istražimo potencijal našeg tijela. Daje mogućnost prelaženja i fizičkih i mentalnih prepreka s kojima se susretnemo, bez obzira nalaze li se one u prirodnoj ili urbanoj okolini, u potrazi za kretnjama koje spajaju djelotvornost i kontrolu. Jedina potrebna oprema su obična majica, udobna trenirka i par trkaćih tenisica.







Trčanje, puzanje, skakanje, te ostale metode poput hvatanja za objekte, vješanje i balansiranje su bit onoga sto pokreče ovu vještinu, a sve za jedan cilj: nikada biti zaustavljen ijednom preprekom, bilo da se radi o zidu, ogradi, drveću, kamenju, vozilima, ponorima itd, nego se sa svakim prelaskom prepreke prilagoditi. Ovaj način kretanja postojao je od početka vremena, kada su prvi ljudi trebali izvježbati vještinu kretanja za lov, napad i obranu. Kasnije, posebne skupine poput Ninja, te još kasnije komandosa, učile su kretnje kako bi im pomogli pri napadačkim misijama. Danas, vatrogasci, vojnici i specijalna policija još uvijek uče kako se kretati kako ne bi bili spriječeni preprekama.




Jedan čovjek -- David Belle -- predao je svoj život razvijanju ove vještine. Okružen obitelji koja se sastojala od sportskih heroja, David je vježbao sport koji je ima fizičke kretnje kao temelj, koje su mu dopuštale da se kreće s efektivnosti (poput gimnastike, atletike, penjanja i borilačkih vještina.).



S obzirom na ovo, David Belle je rekao (prevedeno sa francuskog):
"Strast, način života, a danas i vještina -- Parkour je prije svega bio prirodna metoda razvijanja svih prirodnih kvaliteta kojima raspolaže ljudsko tijelo. Jačanje snage, okretnosti i brzine bili su prvi koraci u ovoj potrazi. Kako sam trenirao gimnastiku, atletiku i borilačke vještine, već sam imao određene vještine i sposobnosti za koje sam otkrio da su ograničene različitim sportovima koje sam trenirao. Tako sam odlučio stvoriti vještinu u vlastitom stilu, tako reći, bez materijalnih ograničenja; jedna trenirka, majica i par tenisica, te ja sam." "Dok bih se kretao, zacrtao bih si točku koja bi predstavljala cilj, te bih rekao sam sebi: "Stići ću tamo; stići ću tamo direktno; stići ću tamo brzo; i ništa me na putu neće spriječiti.". Moram dodati da sam oduvijek bio entuzijastični čitatelj Daredevila, Spidermana i ostalih super heroja iz stripova, crtanih i običnih filmova. Svi tako savršeni ratnici, i svi tako slobodni."




Parkour cilja na to da bude "kompletna" vještina, setom stavova koji inspirira one koji ga prakticiraju isto koliko i brojem vještina koje razvija. Teška je to disciplina za treniranje, jer stalno testira granice svakoga tko trenira Parkour. Radi se o tome da pojedinac treba znati da li je spreman zaglaviti u sadašnjim granicama, ili je spreman gurnuti granice sto je dalje moguće. Pristupačan svima koji su 15 godina ili stariji (zbog neophodnog fizičkog razvoja), Parkour nam omogućava da razvijemo fizičku spremu i koordinaciju dok istovremeno razvijamo snagu uma, odlučnost, motivaciju, snagu, izdržljivost, okretnost i hrabrost: bitne kvalitete u životu! Uči nas i informira mlade ljude koji su željni novih iskustava. Parkour je puno vise od vještine, parkour je način života, način "pronalaženja sebe", upoznavanje i kontroliranje vlastitoga tijela. Postajemo jaci i učimo kako se nositi sa mentalnim preprekama isto kao i sa fizičkima.








Riječ upozorenja: pojedini ljudi -- oni bezobzirni -- koji su umišljeni sa svojim fizičkim mogućnostima i/ili ne uzimaju potrebnu količinu rizika cesto završe ozljeđeni. U Parkouru, stav je kombinirati tijelo i duh, snagu i kontrolu. Bezvezno je "tražiti slobodu", te onda završiti slomljen u kolicima -- stoga budite oprezni! Također, dobar Traceur (naziv za one koji treniraju Parkour) će biti odličan i u drugim sportovima koji zahtijevaju dobru okretnost, snagu, dobru samokontrolu, te toliko drugih kvaliteta koje Traceuri razvijaju dok treniraju "L'Art du Deplacement." Ovo je razlog zašto je Parkour najkompletnija vještina; istovremeno zahtjeva sve fizičke mogućnosti ljudskog tijela i sposobnost percepcije prostora, koja je ustvari trodimenzionalna: procjena daljina, procjena mogućnosti i procjena rizika.

Na žalost puno puta dolazi do zabune, definicija Parkoura običnog 'gledatelja' je skakanje po krovovima zgrada i razni flipovi i trikovi koji ne spadaju u Parkour. Iako je Parkour sam po sebi teško definirati, jedan zakon Parkoura je vrlo jednostavan i treba ga se držati: Svi pokreti koji narušavaju efikasnost prelaska prepreka nisu dio Parkoura.

Hello ljudovi! Samo za vas sam izdvojio nekoliko meni najboljih stand-up komičara, predobrih videa, viceva i sličica... Uživajte!!!

Za početak, osobno najbolji komičar svih vremena... Carlos Mencia!











Zabrinuti naši političari...
Odlucio Sanader prosetati Zagrebom da vidi kako mu zivi narod.
Razgleda prodavaonice i naposljetku stane pred izlog jedne
prodavaonice, te udari u plac. Naidje policajac i, sokiran prizorom,
upita:
"Gospodine Premijeru, zasto placete? Sto se dogodilo?" "Gledam
cijene u izlogu", kroz plac ce Sanader. "Pa kako nasi penzioneri
uopce zive? Kako mogu sebi ista priustiti s onim jadnim penzijama?
Pa to je strasno!"
Uto naidje jedan penzioner i ugleda Sanadera kako place, te potresen
upita policajca: "Je li, zasto premijer place?" Policajac na to
izvadi pendrek i stane mlatiti penzionera po glavi: "Zbog tebe,
pizda li ti materina, zbog tebe!!!"







Ljubitelji South Parka -> za vas jedan kratki dio iz serije (briem da je iz novijih sezona)















Engleski za sve uzraste
Engeski za pocetnike:
... Tri vjestice promatraju tri Swatch-sata. Koja vjestica promatra koji Swatch-sat?

- to sada na engleskom:
... Three witches watch three swatch watches. Which witch watches which swatch watch?


Engleski za iskusne:
... Tri vjestice promijenjenog spola promatraju tri gumba Swatch-satova. Koja vjestica promijenjenog spola promatra koji gumb Swatch-sata?

- i to na engleskom:
... Three switched witches watch three Swatch watch switches. Which switched witch watches which Swatch watch switch?


Engleski - zadnji stupanj:
... Tri svicarske vjestice-drolje, koje zele biti promijenjenog spola, zele promatrati tri gumba svicarskih Swatch-satova. Koja svicarska vjestica-drolja, koja zeli biti promijenjenog spola, zeli promatrati koji gumb svicarskog Swatch-sata?

- i to jos na engleskom:
... Three swiss witch-bitches, which wished to be switched witch-bitches, wish to watch three swiss Swatch watch switches. Which swiss witch-bitch which wishes to be a switched swiss witch-bitch, wishes to watch which swiss Swatch watch switch?










Jedan, jedini i jedinstveni... najava nije ni potrebna...













Definitions of some concepts...
Relationship
Process of spending huge amounts of money, time and energy with the aim of getting to know better the person who you don't really like at the moment, with the prospects of liking that person even less in the future, and all that happens to get some sex.

Easy woman
The words which are used to describe a woman who has the moral values of man.

Friend
Person of opposite sex physically so unattractive that sex is out of question, which makes that person suitable for long conversations and getting drunk together.

Indifference
Feeling. Mostly felt by women towards men, who then explain it like "she is playing "difficult to get"".

Nimfomaniac
Word men use to discribe woman who wants sex more often then they do.

Sober
Condition in which it is impossible to fall in love.

Irritating habit
The thing someone's sweet habit turns into after a while and which is discribed as "chemistry" at the beggining of a relationship.

Attraction
Act of connecting desire with one specific person.

Love at first sight
Meeting of two very horny persons who are not particularly picky.








Jednostavno... legenda! Lee Evans











Fenomenalan imitator i stand-up komičar ->Pablo Francisco














Kako shvatiti žene?!

Ako naporno radis, nikad "nemas vremena za nju".
Ako nista ne radis, onda si "bezvrijedna ljencina i bitanga".

Ako ona ima dosadan posao i malu placu, onda je to "iskoristavanje".
Ako ti imas dosadan posao i malu placu, onda "bi trebao mrdnuti guzicu i potraziti bolji".

Ako dobijes unapredjenje prije nje, onda je to "favoriziranje muskaraca".
Ako ona dobije unapredjenje prije tebe, onda ste imali "podjednaku sansu".

Ako kazes da lijepo izgleda, onda je to "seksualno uznemiravanje".
Ako nista ne kazes, onda je to "muska ravnodusnost".

Ako places, onda si "slabic".
Ako ne places, onda si "neosjetljivi gad".

Ako je udaris, to je "zlostavljanje zene".
Ako ona udari tebe, to je "samoobrana".

Ako nesto odlucis bez nje, onda si "sovinist".
Ako ona nesto odluci bez tebe, onda je ona "slobodna zena".

Ako je zamolis da uradi nesto sto joj se ne svidja, onda je to "muska dominacija i izivljavanje''.
Ako ona zamoli tebe za takvo nesto, onda je to "usluga".

Ako ti se svidja zensko seksi donje rublje, onda si "perverznjak".
Ako ti se ne svidja zensko seksi donje rublje, onda si "peder".

Ako volis da zena brije noge i da se odrzava u formi, onda si "seksist".
Ako to ne volis, onda "nisi romantican".

Ako se ti trudis ostati u formi, onda si "umisljen".
Ako se ne trudis, onda si "prostak".

Ako joj kupis cvijece, onda "trazis nesto".
Ako joj ne kupis cvijece, onda si "neobziran".

Ako si ponosan na ono sto si postigao, onda si "narcisoidan".
Ako nisi, onda si "neambiciozan".

Ako ona ima glavobolju, onda je "umorna".
Ako ti imas glavobolju, onda je "vise ne volis".

Ako cesto zelis seks, onda si "prepotentan", ili u najmanju ruku ludjak!.
Ako ne, onda "je sigurno neka druga u pitanju".








good partner




...tolko zasad...nemojte se bojat ostavit koj komentar
čujemo se ekipa!

Do you feel sometimes like something's missing?


Like you're all alone in your home, like you're born just to mourn... Mourn your life and your pain as you stand in the rain and feeling just way too damn mad. Like every part of you is dead, you're all lost inside your own head but then you remember how once you said you won't let anyone treat you like meat to pass throught that same old shit when from the pain you couldn't even sit. Do you remember... you had wishes, you had visions, you were on the mission to make your own decisions. To succed in this life as a girl, as a mother, as a wife with a job you love, do you remember how you had all planed and now you're back on the beggining feeling bad, feeling sad with a knife in your hand...


Do you feel sometimes like something's missing?


When you know you have to make a choice, you long for the prize but then you hear the voice telling you: Throw the dice. Even when you know the price of your wish is too big you go ahead and throw the brick into the trusted wall, you start to freak because you realized it was just one of their tricks to win you over, to see your border, to tourcher, to laugh, to destroy you...to say: Game over!


Do you feel sometimes like something's missing?


Do you feel like you stand in that same rain trying to find the point in this empty girl, tempty world as you want to be assured you will become someone you wished when you reached for this life, when they teached you how to proudly die as you tried to explain you want to fly... like a bird that tries to go away you keep on falling in the same old dirt, all your life from your birth 'til the curtains come down, when the life goes around, when everybody starts to bet how soon they'll hear the sound... the sound of death!


Do you feel sometimes like something's missing?


Like someone's missing... ...to call you, to hold you, to be your someone who'll open the door, calm the war inside your head, lift you of the floor and tell you're not dead! Do you feel you need that someone?
You know you have all your life in front of you, but still you need to feel something, anything, just a thing which will motivate you to live, be real and kill all the loneliness which constantly reveals.


Do you feel sometimes like something's missing?


You miss the kissing and racing with time. All your life you're been chasing love like your own shadow, in the end to be shallow, not realizing you need it like a yellow sun to give you the bright light so you could know which way is right. Do you need someone to hold your hand, to show you the way when you reach dead end. To send you a message which starts with dear... ...just to tell you: I wish you were here.
Do you feel like something's missing?


-bok ekipa! Cijelu pjesmu sam napiso jučer u nekih 15-20 minuta u naletu inspiracije, pošto ovakva struktura pjesme nije moj stil nije ni toliko uspješna...
-ako slučajno ostavite komentar, nije potrebna kritika ove pjesme (bila ona pozitivna ili negativna) već me zanima vaše viđenje ove teme, tj. vaš odgovor na pitanje (ipak je ovaj blog posvećen više filozofiranju i zajebanciji nego osobnim stvarima)
-p.s. brzo će i novi post... pozdrav ljudi
see ya all!