it's time to find our selves
Ivor Madzar | Create Your Badge
25.06.2007., ponedjeljak
Parkour (Free running)
 Mladić po imenu Ferret trči prema stubišnoj ogradi na igralištu iza velike zgrade trgovačkog centra u središtu Toronta. Preskače preko ograde lagano poput mačke doskočivši na tlo koje je otprilike dva i pol metra niže. Tada se prebacuje preko sljedeće ograde i, u nevjerojatnom pokretu, odbacuje se i napravi salto doskočivši na beton još dva i pol metra niže. Bez stanke da bi uhvatio zraka, juri kao da ga progone bijesni psi. Mršavi tip obrijane glave, Ferret ima 23 godine, radi kao mrežni administrator, pravo mu je ime Ben Wastle i okorjeli je vježbač parkoura. Za ljubitelje toga sporta, poznate kao trasere (traceours), gradovi su divovska trkališta. Cilj je spojiti akrobatske pokrete u skladne, neprekinute nizove, trčeći kao da vam o tome ovisi život. Ograde, brklje, zidovi i krovovi dio su svega toga.  Bok ekipa! Odlučio sam napisat post o jednom od meni najzanimljivijih sportova, tj. umjetnosti što je češći termin. To je, doslovno prevedeno, laički rečeno- slobodno trčanje iliti parkour.  To je, zapravo više od sporta, to je način života. U osnovi, Parkour je prirodna metoda razvijanja ljudskog tijela kako bi bilo sposobno kretati se sto brze i efikasnije, koristeći pritom okolinu koja je oko nas. Ovo umijeće kretanja ne zahtjeva posebne pribore za vježbanje. Tijelo je jedino oruđe. Moglo bi se klasificirati kao atletska disciplina pristupna svima, jer se sastoji od svih prirodnih vještina čovjeka: trčanje, skakanje, penjanje... Parkour je vještina koja nam omogućava da istražimo potencijal našeg tijela. Daje mogućnost prelaženja i fizičkih i mentalnih prepreka s kojima se susretnemo, bez obzira nalaze li se one u prirodnoj ili urbanoj okolini, u potrazi za kretnjama koje spajaju djelotvornost i kontrolu. Jedina potrebna oprema su obična majica, udobna trenirka i par trkaćih tenisica. Trčanje, puzanje, skakanje, te ostale metode poput hvatanja za objekte, vješanje i balansiranje su bit onoga sto pokreče ovu vještinu, a sve za jedan cilj: nikada biti zaustavljen ijednom preprekom, bilo da se radi o zidu, ogradi, drveću, kamenju, vozilima, ponorima itd, nego se sa svakim prelaskom prepreke prilagoditi. Ovaj način kretanja postojao je od početka vremena, kada su prvi ljudi trebali izvježbati vještinu kretanja za lov, napad i obranu. Kasnije, posebne skupine poput Ninja, te još kasnije komandosa, učile su kretnje kako bi im pomogli pri napadačkim misijama. Danas, vatrogasci, vojnici i specijalna policija još uvijek uče kako se kretati kako ne bi bili spriječeni preprekama. Jedan čovjek -- David Belle -- predao je svoj život razvijanju ove vještine. Okružen obitelji koja se sastojala od sportskih heroja, David je vježbao sport koji je ima fizičke kretnje kao temelj, koje su mu dopuštale da se kreće s efektivnosti (poput gimnastike, atletike, penjanja i borilačkih vještina.).  S obzirom na ovo, David Belle je rekao (prevedeno sa francuskog): "Strast, način života, a danas i vještina -- Parkour je prije svega bio prirodna metoda razvijanja svih prirodnih kvaliteta kojima raspolaže ljudsko tijelo. Jačanje snage, okretnosti i brzine bili su prvi koraci u ovoj potrazi. Kako sam trenirao gimnastiku, atletiku i borilačke vještine, već sam imao određene vještine i sposobnosti za koje sam otkrio da su ograničene različitim sportovima koje sam trenirao. Tako sam odlučio stvoriti vještinu u vlastitom stilu, tako reći, bez materijalnih ograničenja; jedna trenirka, majica i par tenisica, te ja sam." "Dok bih se kretao, zacrtao bih si točku koja bi predstavljala cilj, te bih rekao sam sebi: "Stići ću tamo; stići ću tamo direktno; stići ću tamo brzo; i ništa me na putu neće spriječiti.". Moram dodati da sam oduvijek bio entuzijastični čitatelj Daredevila, Spidermana i ostalih super heroja iz stripova, crtanih i običnih filmova. Svi tako savršeni ratnici, i svi tako slobodni."  Parkour cilja na to da bude "kompletna" vještina, setom stavova koji inspirira one koji ga prakticiraju isto koliko i brojem vještina koje razvija. Teška je to disciplina za treniranje, jer stalno testira granice svakoga tko trenira Parkour. Radi se o tome da pojedinac treba znati da li je spreman zaglaviti u sadašnjim granicama, ili je spreman gurnuti granice sto je dalje moguće. Pristupačan svima koji su 15 godina ili stariji (zbog neophodnog fizičkog razvoja), Parkour nam omogućava da razvijemo fizičku spremu i koordinaciju dok istovremeno razvijamo snagu uma, odlučnost, motivaciju, snagu, izdržljivost, okretnost i hrabrost: bitne kvalitete u životu! Uči nas i informira mlade ljude koji su željni novih iskustava. Parkour je puno vise od vještine, parkour je način života, način "pronalaženja sebe", upoznavanje i kontroliranje vlastitoga tijela. Postajemo jaci i učimo kako se nositi sa mentalnim preprekama isto kao i sa fizičkima.  Riječ upozorenja: pojedini ljudi -- oni bezobzirni -- koji su umišljeni sa svojim fizičkim mogućnostima i/ili ne uzimaju potrebnu količinu rizika cesto završe ozljeđeni. U Parkouru, stav je kombinirati tijelo i duh, snagu i kontrolu. Bezvezno je "tražiti slobodu", te onda završiti slomljen u kolicima -- stoga budite oprezni! Također, dobar Traceur (naziv za one koji treniraju Parkour) će biti odličan i u drugim sportovima koji zahtijevaju dobru okretnost, snagu, dobru samokontrolu, te toliko drugih kvaliteta koje Traceuri razvijaju dok treniraju "L'Art du Deplacement." Ovo je razlog zašto je Parkour najkompletnija vještina; istovremeno zahtjeva sve fizičke mogućnosti ljudskog tijela i sposobnost percepcije prostora, koja je ustvari trodimenzionalna: procjena daljina, procjena mogućnosti i procjena rizika. Na žalost puno puta dolazi do zabune, definicija Parkoura običnog 'gledatelja' je skakanje po krovovima zgrada i razni flipovi i trikovi koji ne spadaju u Parkour. Iako je Parkour sam po sebi teško definirati, jedan zakon Parkoura je vrlo jednostavan i treba ga se držati: Svi pokreti koji narušavaju efikasnost prelaska prepreka nisu dio Parkoura. |
