Jednom davno
Još se sječam njenog osmijeha.
I usana, i mirisa...
Još se sječam naših grijeha.
I glazbe, i plesa.
Još uvijek pamtim zagrljene noći
I sunce u mraku.
Još pamtim one vječne oči
I riječ njenu svaku.

Ne zaboravljam njen drhtaj,
Ni duge ruke vruće.
Ne zaboravljam trenutak taj,
Ništa... jer je nemoguće.
Još ne gubim njen dodir.
Ni dah, ni glas.
Još ne gubim onaj mir
Kad se sjetim nje, ...nas.

Čujem još riječi svoje mrske
I boju njenog glasa.
Čujem valove još drske
I mjesečinu što talasa
Osječam oka njenog suzu.
I slana je, kao more...
Osječam kako napuštam svoju muzu
I osječam se gore i gore...

Promatram u sječanju onaj suzni sjaj
I opraštam se od ljubavi.
Promatram uvijek iznova taj kraj
I uzaludno ga mijenjam kao naivac pravi.
Ponovo odlaze ruke iz ruku.
I osmijeh i usne...
I glazba odlazi u buku
K'o kišica ...kad pljusne.

I odlazi ona, a ona je sve!
Ona je ljubav, a ljubav je život.
I odlazi ponovno, odlazi posve
Postupno iz uspomena, sve je krivo!
I ja starim na svom prozoru
I ja stojim bez svoje muze...
Tijelo ovo predajem moru
Pa kad već ne živi, da i njega uze.
Pozdrav ekipa... evo par kratkih stihova..tek tol'ko da ne kažete da dugo nisam napis'o post..
ugl.. nikak da mi padne na pamet neka normalna tema pa sam nabacil ovu kratku pjesmicu..
uskoro će novi (normalni) post... c ya pipl
|