Ne boj se..
Ne boj se..
Sjeti se naših trenutaka sjeti se ljubavi.. onih kutaka u kojima smo sjedili zagrljeni Onih noći naših kad hvatale su nas oluje... kad se sjetim tvog straha .. moje srce boluje.. kako si mi stiskala ruku kao da će te odnijeti od mene.. to je bilo dovoljno da našu strast pokrene Te velike oči... kojima tražila si moje.. brze, prestrašene, ali najljepše to je. Ne boj se... Vrati se u prošlost Nađi me i voli Dođi na naš most Gdje suza ti se proli Onaj dan kad zvijezdu Nađosmo i prisvojismo Kao simbol vječnosti U srca stavismo. Ah.. volim kako te Usreće sitnice, Bile zvijezde, oblaci Ili slobodne ptice. Samo zbog osmijeha Učinio bih sve. Ako treba dušo Do naše Zvijezde se popet Ako treba za tebe Ljubavi I umro bih opet. Ne boj se... Samo zatvori oči I ja ću kraj te biti Samo naprijed kroči U bezdanu ove noći. Ja ću te voditi Na svakome koraku Ja ću te pokriti Na svakom drhtaju Ja ću te spasiti Od rubova života Ja ću te čuvati Jer čuva se ljepota, A ljepota su mane Meni najdraže Meni slatke Zbog kojih te volim I pišem stihove kratke Dok čežnja Do neba raste Svakim slovom Mojih misli.. Ah da.. Sječam se kad smo pokisli I htio sam te skloniti Kad si me povukla Za ruku I stala nasred kiše. Šapnula mi potiho, tiše riječi koje ljubav piše Ah... Kako sad trebam te riječi! Živote molim te Da ih s njenih usana Čujem još samo jednom. One dvije, slatke: Volim te.. Sječam se kako smo stajali, Ignorirali svijet, Upijali si poglede Dok kiša nas hranila Kao gladan cvijet. Tad izvukla si ruke Iz mojih dlanova I omotala ih oko vrata Nježno.. Stavivši prste u moju kosu, Privinuh te uz sebe Ko što trava prihvati rosu. Dva daha u jednom Dva pogleda u vrijednom Života trenutku Sklopili smo oči Spojili usne Nije nikad trebao proći Taj čas To savršenstvo.. I sad kad pljusne Ona kiša ko te noći Vidim te vani kako Gledaš dal' ću doći I kao pepeljuga Bježiš poslije ponoći Sa suzom izgubljene nade Koja nam taj trenutak krade Od dana kad sam otišao Od dana kad sam... Ne boj se.. Ne trči u ponore Ne mrzi život Nije nebo, nije more krivo Što sudbini nisam mio. Valjda sam preplivo Sve vode Valjda sam preletio Cijelo nebo Valjda sam primjetio Rješenje na vječno Pitanje života i smrti Smisla oko čega se sve vrti Pa me posjetio Do me sletio Onaj što tajnu skriva Da me spriječi U saznanju i voljenju Istine i tebe, Dijela i riječi Pa moje tijelo sad leži Nestaje, ''počiva''. Ne boj se.. Bili smo jedno I ostali smo Vječno spojene duše Vječno zajedno Kako smo si obečali, Zagrljena tijela Beskonačnog svemira K'o točka bijela U ništavilu crnila, I vidim te.. Opet si sjela Na našu klupicu I gledam te.. Brišem suzu S tvojeg obraza I slušam te.. Kako me dozivaš Jer znaš da sam ovdje. Tiho, bojažljivo Jer me osječaš Pa čekaš.. Mirno, pažljivo Jer već znaš Da nisam onaj mraz Što škaklja ti kožu Već onaj topli trenutak Poslije trzaja Poslije drhtaja Koji donosi ti Onaj osmijeh blag' Onaj slatki, meni drag' Zbog kojeg te obožavah, Kojeg sanjah Života cijelog Onog milog Kojem nikad Ne mogoh odoljeti Jer volio sam ti udovoljiti Jer volio sam te voljeti I volim te I voljet ću te Do zadnje minute.. I kad sretnemo se Vodit ću te Da ti pokažem pute Do vječne sreće I poljubaca naših Od kojih sve kreće Po kojima svemir se ravna I vraća nam Vremena ona davna Kad nam nitko nije trebao Dok mrak nas još nije vrebao. Ne boj se.. Znam da je bol prevelika, Da želiš vratit vrijeme Al molim te.. Nemoj tratit život Oplakujući mene Jer znam da rane sporo zacjeljuju Znam da voliš me I da oči ti U stvarnost ne vjeruju, No znaj Želim da živiš Da nasmiješena hodaš Da se diviš ljepoti svijeta I kako je živjet isprobaš Pa da mi pričaš Kad nađemo se Na balkonu neba. I dok grijat će nas sunce Ti si sve što mi treba. Ne boj se.. Tu sam.. Uz tebe.. |
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



